Kapital i njegova cijena

Prema ekonomskoj teoriji cijena je novčani izraz mjere vrijednosti za robu ili usluge, a formira se uzajamnim djelovanjem faktora koji utječu na tražnju i ponudu na nekom tržištu.
Ukoliko berzu shvatimo kao pravno uređenu i organizovanu pijacu  na kojoj se razmjenjuje specifična roba ,a to je kapital, cijena akcija koja se postiže na berzi izraz je vrijednosti kapitala.
Stvarnost na Banjalučkoj berzi ukazuje da je vrijednost kapitala na niskom nivou.
Cijena korištenja kapitala (novca) kod banke ima određenu cijenu. Zakucajte  u najbližu banku i postavite pitanje:  “Koja je cijena vašeg novca?”,  oni će vam ponuditi različit asortiman proizvoda, kredita sa različitim cijenama - kamatnim stopama.  Korištenje kredita koji ima rok dospjeća košta. Njegova cijena je kamatna stopa.
„Vaučerima“ je izvršena privatizacija i „vaučeri“ su pretvoreni u akcije. Kada ulažemo u neko preduzeće dajemo naš kapital, naš novac u cilju da taj novac “radi za nas” više nego u banci. Dajemo novac i tražimo za uzvrat da nam se nešto plati. Postavlja se pitanje šta je cijena tog kapitala. Prilično pojednostavljeno, cijena tog kapitala je dividenda u novcu.  Tržište kapitala Republike Srpske se ne može pohvaliti isplaćivanjem dividende. Ukoliko kapital nema  cijenu, dividenda se ne isplaćuje, postavlja se pitanje koja je vrijednost tog kapitala?
Pokušajmo ovaj problem riješiti posmatrajući neku drugu robu koja nije kapital. Uzmimo na primjer jabuke. Koliko vrijedi jabuka koja nikom ne treba, koja nema upotrebnu vrijednost. Koja će biti cijena naše jabuke ukoliko je ne možemo prodati, ili je možemo prodati jednom kupcu koji zna da je samo on prirodni kupac? Njenu vrijednost kreće se od 0 do vrijednosti koju nudi jedini kupac. Da li ćemo pristati na vrijednost koju nudi kupac ili ćemo čekati?! Šta učiniti ukoliko jabuka pokazuje znake truljenja i propadanja a kupac nudi cijenu koja je zaista niska, jer ipak to je naša i jedina jabuka koju imamo?
Ove dilema muči “investitore” na Banjalučkoj berzi. Preko 1.000.000 ljudi je učestvovalo u “vaučer” privatizaciji. Preko noći su postali „investitori“. Uložili su svoj novac u akcije preduzeća. Akcije ovih preduzeća nikad nisu isplatili dividendu, niti je izvjesno da će isplatiti. Njih 200 je otišlo u stečaj, a još 200 pokazuje znake odlaska u stečaj. Kod većine je zaokružena vlasnička struktura, većina je nelikvidna, neprofitabilna i njihovima akcijama se ne trguje, kod onih “boljih” imamo negativna revizorska mišljenja, revizorska mišljenja sa rezervom ili uzdržavanje od davanje mišljenja.
Ekonomska logika većinskog vlasnika je sa njegove strane opravdana i ispravna. Zbog čega da plaća 49% kapitala kada može da upravlja preduzećem i sa 51%. Pored korporativne borbe unutar preduzeća koja se ogleda prisustvovanjem skupštinama akcionara, formiranjem udruženja malih akcionara, korištenjem prava nesaglasnog akcionara, insistiranjem na usvajanju kumulativnog glasanja, davanjem punomoći brokerskim kućama, alternativa za riješavanje problema i nema.

Zaista teško je priznati da kao pojedinci svi grešimo, u grupama još i češće, masa je zavodljiva a finansijske krize su dokaz tome. Ali kao što reče jedan naš savremenik: “Ako moraš da progutaš žabu, nemoj mnogo da je gledaš - progutaj je odmah. Ako moraš da progutaš nekoliko žaba, najveću progutaj prvu”.

Rejting agencije i tokovi kapitala

Rejting  agencije predstavljau agencije za procijenut boniteta odnosno kreditne  sposobnosti privrednih subjekata. Prve rejting agencije osnovane su u  SAD-u i među tri  najveće sve tri su američke. U Evropi ne postoji  zvanična rejting agencija sa kapacitetima kakvi imaju Moody’s,  Standard&Poors i Fitch. Nedavno snižavanje rejtinga Portugalu sa  Baa1 sto predstavlja investicioni rejting na Ba2 sto predstavlja junk  (smeće) rejting pogodio je i onako ranjivo globalno finansijskom tržiste  i otvorio polemiku o rejting agencijama. Pad kursa EUR/Dolar, povećanje  troškova  finansiranja evropskih kompanija, smanjenje konkurentnosti,  omču oko vrata refinansiranju  Grčkog duga, lansiranje stope prinosa na  dvogodišnje obveznice Irske na 15% bila su direktna posledica  “prevremene” akcije agencije Moody’s. Snižavanje investiciong rejtinga  za četiri nivoa od strane kompanije Moodys najava da će to učiniti  Standard & Poors i agencije Ficth dovelo do oštrih osuda iz Evrope.  Najglasniji kritičar je Jose Manuel Barroso predsjednik Evropske  komisije koji je između ostalog porijeklom iz Portugala. Kritike su  dovele do transfera  klasične ekonomske teme (boniteta, finansijske  kondicije) u sferu političke arene. Evropski parlament je zaključio da  je potrebno osnovati evropsku kreditnu agenciju, u cilju vraćanja  vjerodostojnosti i povjereanja u ocjenu rejting agencija, naročito  imajući u vidu svetsku ekomonsku krizu i primjere sukoba interesa. Kao  odgovor u Frankfurtu su počeli preliminarni razgovori o osnivanju  evropske agencije za kreditni rejting čije bi sjedište bilo u tom  europskom financijskom centru. U pregovorima sudjeluju  frankfurtsko  tržište kapitala Deutsche Börse, udruga Frankfurt Main Finance i vlada  njemačke savezne pokrajine Hessen. Cilj je stvaranje nezavisne evropske  ustanove za ocjenu kreditnog rejtinga ili pak mreža manjih evriopskih  agencija kako bi se povećala konkurencija na tržištu kojima dominiraju  američke agencije. Vjerodostojnost i povjerenje su ključ uspjeha. Da li  je to u pitanju dužničko povjerilački  odnos na relaciji dužnik,  banka,  emitent investitor, kupac ili prodavac. Izgrađivanjem povjerenja,  vjerodostojnog i stručnog mišljenja direktno će uticati, smanjenje  troškova finansiranje, povećanje konkurentnosti privrednih subjekata,  povećanje zaposlenosti i poboljašanje alokativne funkcije finansijskog  tržišta. Postavlja se pitanje ko diktira vjerodostojno i povjerenja  vredno mišljenje, da li su to domaće ili inostrane agencije za ocijenu  kreditnog boniteta. Slučaj Portugala i reakcija Eurozone daju nam  odgovor na postavljeno pitanje.
Interesi  za formiranje agencije za ocjenu boniteta u Republici Srpskoj postoje i  očigledni su. Interes za formiranje agencije postoje kod kreatora  tokova kapitala kao što su: Banjalučka berza, Banke, Osigurajavuće kuće,  Investicioni fondovi, Penzioni fondovi, Privredna komora, Garantni   fond, privredni subjekti, jedinice lokalne samouprave, stanovništva.  Sinergijom interesa i formiranjem agencije, jačanjem domaćih kapaciteta  za ocjenu rejtinga (boniteta), domaćih aktera na privrednoj sceni  dovešće do „razdvajanja žita od kukolja“ što  u krajnjem slučaju  pogoduje žitu.
Za preko 10.000 privrednih subjekata sa jedne strane i 1,4 milijardi  depozitnog potencijala stanovništva stoje banke čija aktiva je  opterećana lošim plasmanima, problemima sa kapitalom, ročnom  usklađenošću aktive sa pasivom itd. Određivanje bonitet za privredne  subjekte i javno objavljivanje boniteta u velikoj mjeri će uticati na  ubrzanje procesa uspostavljanju direktnog dužničko-povjerilačkog odnosa  između privrednih subjekata i  stanovništva te povećanju fleksiblnosti  finansijskog sistema i smanjenja učešća banaka u ukupnoj aktivi  finansijskog sektora što pogoduje bankama sa jedne  i privredi sa druge  strane.